|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Istok je lijevo
A zapad je desno
Otraga je sjever
A naprijed je jug
Tamo idemo
...ja sam od onih koji vjeruju da je
sve veliko sadržano u malom.
Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
mozak je malen, ali skriva misao;
oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj...
pišite mi na:
zauvijeksvoja@net.hr
anamarija_MIOC@hotmail.com
SLUŠAM:
…
ac/dc
Adastra
Bob Marley
Blink 182
Chevelle
Evanescence
Green day
Guns ‘n’ Roses
Good Charlotte
Linkin park
Nickelback
Nirvana
Simple Plan
Sum 41
….
ČITAM
miočanka011
šašavica
Tina
shallow njapi
grof v.
dramska umjetnica
creativna
kap
pjesme jedne 14-godišnjakinje
federer fan
one boy
danas je luda
mini zvijezda
be better
federer fan bloger
tvworld
anđeli slomljenih krila
vanja-vanessa
isadoradoner
moje miočanke ..nena i becca
Vany moja, super cura i cool blog
Julia
Eyes so bright, so big and wide
Make you feel so strange
Somewhere deep inside
Its the face of an angel
Soul of the devil may care
How Id love to know
What goes on in there
She needs your love
She needs it every day
But speak of love
See her laugh and run away
Julia, which way will you go
Julia, I wanna know
Julia, only the moon and stars
Julia, know just where you are
Julia
See the dance that needs no alibi
Oh you dont need to dream
When you know you can fly
She needs your love
She needs it every day
But speak of love
See her laugh and run away
Julia, which way will you go
Julia, I wanna know
Julia, only the moon and stars
Julia, know just where you are
Julia ....
Chris Rea
Sjaj u travi
..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..
William Wordsworth
Annabel Lee
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee.
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage. - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
Edgar Allan Poe (1809 – 1849)
Shoot for the moon. Even if you
miss it you will land
among the stars.
Les Brown
There are no wrong choices;
there are only different choices.
Susan Jeffers
The only way to discover
the limits of the possible
is to go beyond
them into the impossible.
Arthur C.Clarke
Just one great idea can
completely revolutionize
your life.
Earl Nightingal
Remember if people
talk behind your back,
it only means you are two
steps ahead.
Fanni Flagg
Don`t be afraid your
life will end. Be afraid
that it will never begin.
Grace Hansen
It` not that "today is
the first day of the
rest of my life",
but now is all there
is of my life.
Huhg Prather
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I walk this empty street
On the boulevard of broken dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...
[Chorus]
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there would find me
Till then I walk alone
Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah Ahhh
Ah Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah
[Verse 2]
I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the border line of the edge
And where I walk alone
Read between the lines of what's
Fucked up and every thing's all right
Check my vital signs to know I'm still alive
And I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk a...
[Chorus]
Ah-Ah Ah-Ah Ah-Ah Ahhh
Ah Ah-Ah Ah-Ah
I walk alone
I walk a...
[Bridge]
I walk this empty street
On the boulevard of broken dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk a..
[Chorus]
GREEN DAY
Jer ti si mi sreća kad mi je tužan dan...
Jer ti si mi osmjeh kada mi suza potekne...
Jer ti si mi prijatelj kad mi je najgore...
ti to znas...=(
sretna sam - tako kažu
zadovoljna sam - tako kažu
izgledam ispunjeno - tako kažu
izgledam opuštenije - tako kažu
izgledam nesretno - drugi kažu
izgledam nezadovoljno - drugi kažu
izgledam potišteno - drugi kažu
izgledam drugačije – svi kažu
kako sam – javim vam kad saznam
UPALILA SE LAMPICA
Zadovoljna sam sobom i svojim životom
zbog tebe si brizgam otrov u vene
zbog tebe bježim u nepregledne sjene
zbog tebe stvaram potoke voda
pod mostovima mraka
da me ne primijeti nitko
ovako tužnu zbog tebe jer
ne mogu disati a na tebe ne pomisliti
tvoje kretanje otežava moje i
svaki tvoj korak pali moj duh
jer se ne bližiš meni
svaki tvoj pogled guši moje tijelo
jer nije upućen meni
no brige mi sve postanu nevažne
kad vidim te
Sunce zasja jače
kad vidim te
…
..
utjeha je moja to što postojiš
guše me povici njihovih želja
pale me izvršavanja njihovih naredbi
tuku me nenasilno
zlostavljaju me psihički
ubijaju me bezgrješno
trpila sam i trpim
tražim rupu za bijeg
nevidljivi plašt da se sakrijem
plašt da me nevidljivom učini pa
da uspijem umači
okrutnim hladnokrvnicima
tražim most za izlaz iz ovoga
začaranog otrovnim prahom
_ _ _ _ _ _
Miris, trag i razočaranje.
Polusjena, traženje i čežnja.
Mrak, mnoštvo i samoća.
Uzdah.
(Ruke pružam prema mjesecu.)
u ruci tvojoj srebrni je držak
klizi sluzavi krvavi trag
nemoj, molim te
oblio te znoj, znak da si na dnu
svoje pokvarene duše čovjek
nemoj, molim te
stišćeš šake i metalni dio meni daruješ
vrh si slomio i u meni ga ostavio
nemoj, molim te
predajem ti neshvaćen pogled i
posljednji izdah
nemoj, molim te
1.
Jutro
ispunjeno
prozračnom svjetlosti
uokvireno
nebeskim plavetnilom
i zemljom užarenom
još od jučerašnjeg dana
.....
a ja zakoraknuh u 15-u godinu
.....
2.
bilo je boli
tuge i usamljenosti
bilo je laži
odbacivanja i mržnje
bilo je veselja
zadovoljstva i privrženosti
bilo je istine
prihvaćanja i ljubavi
..
bit će još takvih dana
i sunčanih i tmurnih
preživjela sam sve uvjete
pohvatala bitne konce
..
sada krećem u novi svijet
-otkrivanja sebe-
- Ajme vidiš li si ti lice? Što to radiš?
Sutra odmah idemo kozmetičarki.
- Ma mama ne treba mi to.
Nisam osuta kao druge.
- To nije važno. Što se ti uspoređuješ s njima?
Kad se pogledam navečer u zrcalo kažem:''sutra ću biti ljepša''. Ujutro kad se pogledam u zrcalo kažem si:''ajme izbio mi novi prišt. Nema veze, ljepša sam nego jučer''.
Kao i svim curama u pubertetu, normalo je da izbijaju akne. Dok više od polovice mojih vršnjakinja koristi pudere i korektore za prikrivanje sitnog prišta i dok se one užasavaju ljeta (sunca i mora) jer nemaju baš para za skuplju i bolju vodootpornu šminku ja se fakat ne brinem svog zbog svog izgleda. Imam malo prišta ali je sve stvarno u normali.
Druge se brinu i o debljini. Od trećeg mjeseca u školi slušam o raznim dijetama. Žalosno je to što većini cura dijeta ne treba ali one su pod utjecajem okoline i medija koji im neprestano pričaju o mršavljenju. Kad bi one samo znale koliko postoji cura koje se žele udebljati.
Ja na primjer. Nisam na rubu anoreksije ali dodatnih 5 kila bi me sigurno uljepšalo.
No ne želim pričati o sebi. Pričam o masi.
Zašto većina nas ljudi toliko pažnje predaje izgledu?
Zašto većina nas ljudi se ni ne potrudi pogledati ljepotu duše već se ograniče na onaj obični nevažni vanjski površinski sloj?
Na izgled frizure? – kao da je to strašno bitno.
Svi su zapali u monotonu, bezosjećajnu notu sivoga života.
Nitko se ne usudi ni pomisliti kako bi njihov život izgledao kad bi mu dodali samo jednu povisilicu. Samo jednu notu uzbuđenja i nepredvidljivosti.
Svi postajemo odviše tuđi.
Dopuštamo sebi da postanemo robovi njihovih iluzija i htijenja.
Zaboravljamo sebe i naše snove, silom nas odvlače u svoj svijet.
Točno je rekao William Wordsworth:
''ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u
njima vlada kob i egoizam''
Ne poštuju se ni različitosti. Plavuše se i dalje smatraju glupačama, a punkeri nekom vrstom zla. To nije moje mišljenje već ovog primitivnog svijeta.
Ne dopuštaju nam da budemo svoji, da se razlikujemo od njih po mišljenju, po načinu odijevanja..
Odlučila sam ne mijenjati posve svoj stil oblačenja prema glazbi koju slušam. Trebam li se obuči sva u crno da bih pokazala da slušam punk i rock? Koliko njih sluša Led Zeppeline i ne boji nokte u crno? Ja sam jedna od takvih.
Ljudi su puni predrasuda. Toliko mučenja nizašto. Kao da je bitno čije je dijete upisalo gimnaziju a čije frizersku.
No moja nada još živi.
Živim za dan kad će ljudi usmjeriti energiju u rješavanje svojih problema a ne u ogovaranje tuđih.
Vjerujem da ćemo se jednog jutra probuditi svi radosni i poletni, ljubeći dan koji je pred nama. Bio on kiša tmurnih oblaka ili Sunčeva lađa.
Svi samo mi ponekad samo žrtve zlostavljanja ovoga svijeta, ali u meni još živi tračak ugasnule nade koji me uvjerava da život vrijedi živjeti.
Život nam se katkad čini okrutnim, no njegova ljepota ipak ostaje.
- Theodore Dreiser
Osjećate li ikad bijes, ali ne bilo kakav. To nije onaj bijes kad ste ljuti na sve oko sebe, kad vam drugi ide na živce i kad sve mrzite. Pričam o osjećaju koji vas tjera da se sami sebi gadite. Ne prezirete druge, već svoje ponašanje.
A trudite se sa svima biti u dobrima odnosima, no jednostavno odjednom vas vaš um prestane slušati.
Tako se ja sad osjećam. A vi?
Jeste li sad, u ovom trenutku, ne gledajući događaje koji su se dogodili danas, jeste li sad sretni?
Želim da jeste. Da se ne osjećate prokleto usamljeno i potišteno.
Da se ne osjećate kao ja.
Jeste li se u svom životu ikad zapitali kako izgleda kraj?
Ili još bolje: kako ćete izgledati vi kada dođe vaš kraj?
Hoćete li biti sretni svojim životom i onim što ste od njega napravili, ili ćete nestati a da drugi neće ni primijetiti – jer im za života niste ništa značili?
Bojim se kako će mene moji pamtiti. Umrem li prije njih kakvu će me pamtiti? Hoće li me se uopće sjetiti i hoću li im nedostajati?
Želim se promijeniti. Biti bolja.
Pokazati svima da mogu napraviti što hoću. I pokazati im da mogu uspjeti. I hoću.
Uspjet ću zbog svih onih koji nemaju
povjerenja u mene,
uspjet ću u inat onima koji
žele moj potop,
uspjet ću da pokažem svoju ustrajnost
onima koji su me napustili,
a najvažnije od svega
-uspjet ću da se sebi dokažem .
Ovih dana osjećala sam se kao da se napuštaju svi do kojih mi je stalo i koje želim kraj sebe. Izgubila sam jedinu osobu koja je uvijek bila spremna pomoći ne pitajući razlog mojeg stanja. Ne znam kako ću dalje bez tih utjeha. Voljela bih da mi bar na blogu bude još uvijek podrška. Tražim nemoguće.
Ovih dana dotaknula ne Tama svojim paklenim rukama, tijelo mi obuzela ljubomora, neposlušnost i depresija. Umom mi carovao bijes i ljutnja.
Mijenjala sam se na gore.
Nisam vidjela put za povratak. Odlutao daleko od mene spas i nada za bolje dane..
Bojala sam se propasti. I spoznaje da ću izgubiti sebe. Ljutila sam se što drugi na shvaćaju moje osjećaje.
Očajnički mi je trebala ruka pomoći i riječ podrške.
Misleći da je kraj pruženo mi je suosjećanje.
Pogodite od koga sam ga dobila.
Od samo sebe.
Bolesno ha?
Pa i nije.
U jednom trenu samo sam rekla: usuditi se, to je cijena napretka.
Zar bih trebala prestati s pisanjem jer mi blog čita mama? Ili zbog toga što mi sestra neprestano zabada oči u nedovršene tekstove i pjesme koje ne želim drugima pokazati?
Pa nije to kraj svijeta. Toliko toga goreg se može svakome od nas dogoditi, i zašto se ne usuditi? Izdržat ću ja to.
Ugl. htjela sam samo svima poručiti da svijetlo uvijek postoji.
Mi ga pokušavamo ugasiti i ne želimo ga vidjeti – jer se bojimo spasa. U našim trenucima Tame, ne želimo opaziti Sunce, gledamo samo sivu sliku današnjice bez putova koji vode u mogućnost.
O nama samima ovisi kako ćemo završiti i koliko ćemo sami sebi dopustiti da potonemo.
Nemojte tratiti život na gluposti. U 24 sata koliko dan traje, bar 2 sata radite ono što VI HOĆETE.
Ne zato što se to mora, ne zato što to radite svaki dan, ne zato što to drugi kažu. Radite to jer VI to volite i jer vi to želite.
Rekao mi je jedan prijatelj: NIKAD NEMOJTE ODUSTATI OD SEBE.
Obećala sam sebi da neću. Priznajem da nije lako, i nije uvijek tako jednostavno kao što se čini. No ja još nisam odustala. A vi?
- Paulo Coelho
Život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san.
Uvijek se stječu novi prijatelji, a ne treba s njima živjeti iz dana u dan. Kada se stalno gledaju isti ljudi, na kraju oni postaju dijelom naših života. A kad su postali dijelom naših života, požele također mijenjati naše živote. Ako nismo onakvima kakvima žele da budemo, naljute se. Jer svi ljudi točno znaju kako trebamo živjeti naš život.
A nikad točno ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život.
Imam samo sadašnjost, i samo me ona zanima. Ako uspiješ uvijek živjeti u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek. Razumjet ćeš da u pustinji postoji život, da nebo ima zvijezde, i da se ratnici bore jer je takva narav ljudske rase.
Život će onda biti zabava, veliko slavlje, jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo.
Naučiti se može samo na jedan način. A to je djelovanjem.
Mudraci su shvatili da je ovaj prirodni svijet samo slika i prilika Raja. Samo postojanje ovog svijeta jamstvo je da postoji savršeniji svijet. Bog ga je stvorio da bi ljudi, preko vidljivih stvari, mogli razumjeti njegove duhovne pouke i čuda mudrosti. To zovem Djelovanjem.
Izdaja je udarac koji ne očekuješ. Ako dobro upoznaš svoje srce, to mu nikada neće uspjeti, jer ćeš poznavati snove i želje, i znat ćeš njima upravljati.
Nitko ne može pobjeći od svog srca, zato je bolje slušati što govori. Da nikad ne naiđe neočekivani udarac.
Strah od patnje strašniji je od same patnje. Nijedno srce nikad nije patilo kada je kretalo u potragu za svojim snovima, jer je svaki trenutak traženja trenutak susreta s Bogom i s Vječnošću.
Svaki trenutak traženja je trenutak nalaženja.
Sve što se dogodi jednom, može se nikada više ne ponoviti. Ali sve što se dogodi dva puta, dogodit će se sigurno i treći put.
P.S. nekidan pročitah i ja alkemičara. Mislim da će vam se svidjeti ovi izdvojeni odlomci. Kao neke izreke.
Ne da mi se baš pisati, pa će vjerojatno ljeto obilježiti ulomci iz pročitanih knjiga. No nije to ništa sigurno. Tko zna.
Još jedno jutro. Ajme.
Mrzim trenutak ustajanja. Ja sva umorna a Sunce kao da je sve svoje zrake uprlo u mene. Navučem nešto na sebe i izlazim po doručak. I onda one. Počnu pjevati. Kao da se nečemu raduju ili nešto očekuju. Ma molim vas. Ta vi ste obične ružne divlje ptice i nemate pravo tako kidati živce u mojoj glavi. Ali ne. Ne žele prestati, žele me obrlatiti pa da pomislim da je život lijep. Sigurno.
Napokon se hvatam za kvaku dućana kao za nadu spasa. Skupim sve s maminog popisa i onda 20-minutno stajanje ispred kase, glupe prodavačice se ne sporazumijevaju sa strancima.
Dođe mi da izletim glavom bez obzira, ali se sjetim vike mame kad sam to napravila prije nekoliko dana. Pa bilo je njoj lako izderati se na mene i proglasiti me nesposobnom za život- kao da bi mogla znati kako se ja osjećam.
Dočekam ručak, za promjenu (reče moja mama) pospremim ja stol pa čak operem i suđe.
I onda izletim. Vičući u sebi stvorim se na plaži, bacam ručnik i ulazim.
Bar me on nije iznevjerio. I nikad neće. Uvijek će me pridržavati i umirivati kad mi bude najteže. Pokušat će me lagano zanjihati i opustiti živce.
Ne sjećam se kad mu to nije uspjelo.
I sad me spasilo. Moje more.
Naše prijateljstvo je jedinstveno.
Traje već godinama. A kad i umrem tražit ću da moj pepeo predaju njemu.
Tako ću zauvijek pripadati njemu.
Mom anđelu ne zemlji.
U njemu mi se sve čini tako nevažno. Svi smo tako sitni, nebitni. Nitko tada ne traži smisao života. Jer je upravo našao svoj smisao u životu.
Sve nervoze izlete iz mene. Zaboravljam sve što me mučilo neposredno prije ulaska u njega. Zaboravljam i maminu viku, nesposobne prodavačice i sve one koji me ne vole.
I shvatim. Nije bitno što nam rade. Kakvim nas vide i doživljavaju. Kako nas žele promijeniti.
Bitno je samo naše stanje duha.
Bitan je samo naš osjećaj, doživljaj života.
Bitni smo samo mi.
Svakom od nas, najbitnije treba biti 'ja'.
Nemojte dopustiti da vam bude kao meni. Da život provodite na tlu, osjećajući težinu onoga tko vas gazi.
Ja se mijenjam. Tražim sebe.
Ne dopuštam nikome da digne samo ruku na mene, a kamoli sebi da se opet nađem na tlu.
Kad mi zatreba pomoć – na moru sam.
Sve što me tišti i imena onih koje želim prokleti samo istresem u jednom dahu kad zaronim.
U utrobi mora rješavam se okova i na glatku površinu mog anđela naslanjam se lakim osjećajima sreće, zadovoljstva, ustrajnosti.
